SVJEDOČANSTVO
Hvaljen Isus i Marija!
Ja sam Kristina Musa, supruga i majka 10ero djece! Od njih 10, četvero je ovdje na zemlji s nama, 5ero ih je na Nebu, a jedno je duhovno posvojeno (jedna prekrasna inicijativa udruge Betlehem).
Priča ide ovako... Suprug i ja smo se oženili prije 10 godina i naravno bili odmah otvoreni životu i jako se radovali tome! Kad sam saznala da sam trudna sa našom prvom bebicom, to je bila neizmjerna radost. Međutim jako brzo se u meni javio neki osjećaj kao da ta bebica nekako nije stvorena za ovaj svijet.. Koliko god je moj razum odbijao, moje srce je samo počelo prikazivati tu neku bol za jednu moju prijateljicu koja je 15 godina čekala na dar života. Jako me boljela ta njena situacija i stalno sam molila za nju i za njihov dar života… Jedan dan, dok sam bila u 8.tj.trudnoće, počela sam krvariti. Suprug i ja smo brzo otišli na hitnu gdje je ustanovljeno da je bebici prestalo kucati srčeko. To je naša prva bebica stvorena za Nebo! Ne moram vam ni reći kolika je to bila tuga, ali Njegova blizina je bila jača od toga. Tada mi još ništa nije bilo jasno, međutim, kada me nakon nekih mjesec dana prijateljica koja 15 godina nije mogla začeti dijete, a za koju je moje srce prikazivalo svo vrijeme, nazvala plačući i rekla da je trudna, tada je sve dobilo svoj smisao!! Bogu hvala i slava ona danas ima divnog dječaka od 9 godina!
Nakon toga, nama su rekli da trebamo pričekati 3 do 6 mj. za novu trunoću jer sam imala kiretažu, ali srce nam je čeznulo i jedva čekalo novi život. U to vrijeme sam taman čula za kip trudne Marije, Gospe, koja ide po kućama. Ta je inicijativa krenula iz udruge Betlehem, predivan kip trudne Marije, metar visine koji kruži po obiteljima koji su željni djece, koji imaju problema sa začećem, koji su imali spontani i razne druge potrebe.. u svakoj obitelji bude tjedan dana i ide dalje. Međutim, meni je prijateljica rekla kako se jako dugo čeka na nju jer je popis ljudi koji čeka jaaako dug i da se čeka preko godinu dana. Ok, ja sam si pomislila, idem ja njih nazvati, stavit se na popis pa kad bude bude. Zovem ja udrugu Betlehem, javlja se gospođa, ja objasnim da bi se htjela stavit na popis za kip trudne Gospe, ona lista bilježnicu..i lista i lista…i ja si mislim dobrooo..kad stane ona i čujem muk..odjednom kaže, znate što gospođo, vi nećete vjerovat, ali meni se dogodila neka rupa u popisu, možda je neka obitelj odustala ili nešto tako, više se ne sjećam šta je bilo u pitanju, ali vi možete danas doć po nju. Danas??!! Ja rekoh di, kad, već sam u autu. Preuzeli mi nju zaista isti dan i donijeli je doma. Predivna je bila.
Mi se tako tjedan dana molili njoj za dar života, kada treba biti neka bude. Tada kad je Marija bila kod nas, s obzirom da je meni prošlo tek 2 mjeseca od spontanog, suprug i ja smo se pazili i pratili Bilingsonovu metodu, međutim Marija je odlučila drugačije i ja sam ostala trudna. Točno u te dane kad je ona bila kod nas! Usprkos tome što po mojoj računici to “nije bilo moguće”. :)
Ta je trudnoća bila uspješna, sve je prošlo dobro (uz manje komplikacije) i to je naše prvo ovozemaljsko dijete, naš prvi sin, Emanuel, Bogu hvala i Mariji našoj na njenom zagovoru.
Nakon prvog sina, kad smo suprug i ja osjetili čežnju za drugim djetetom, vrlo brzo se život i dogodio, međutim naša sreća je kratko trajala jer nažalost i ta trudnoća je završila spontanim pobačajem. To je bila naša druga bebica koja je otišla u Nebo.
Nakon tog spontanog, ostajem opet brzo trudna, kad ono blizanačka trudnoća. Šok i nevjerica, ali ogromno veselje. Međutim i to veselje je ubrzo splasnulo jer se na početku jedna bebica nije razvijala, a nakon par tjedana je i drugoj prestalo srčeko kucati. To su naša treća i četvrta bebica na Nebu.
Nakon toga, kroz par mjeseci, opet se ohrabrujemo na trudnoću (ne mi, nego dragi Bog) te brzo ostajem trudna i sve prolazi uredu, to je naše drugo ovozemaljsko dijete, naš sin, Filip.
Kad je Filip imao dvije godine, suprug i ja opet imamo čežnju za bebicom. Ja sam imala sve carske pa smo iz tog razloga morali malo vise „planirati“ trudnoće. Prirodno planirati, naravno. Ja ostajem trudna, međutim i ta trudnoća ponovno završava spontanim pobačajem. To je naša peta bebica na Nebu.
Ja se tada opet sjetih kipića trudne Marije, nazvala Betlehem, vrlo brzo smo ju dobili i opet je boravila kod nas neko vrijeme, gdje su i naši sinovi žarko molili za bebicu, odnosno za seku, bas su htjeli seku. Ja sam im rekla, evo, tu vam je Marija, njoj se molite za seku, ne mogu ju ja naručit :) Ja opet ostajem trudna dok je ona kod nas, točno u te dane. To je bila još jedna uspješna trudnoća, na svijet je sretno stiglo naše treće ovozemaljsko dijete, naša kćer, pogodite kako se zove, Marija. :)
Kroz cijelu trudnoću s Marijom, u meni se javlja želja i čežnja za kipićem trudne Marije i neka ideja kako bi bilo lijepo imati takav neki kipić doma, stalno, trajno. Kako ja za sebe, tako i druge žene.
Ja sam nekako oduvijek imala neku silnu sućut prema ženama koje ne mogu začeti dijete i koje godinama čekaju na dar života, iako taj križ sama nisam imala. Ne znam zašto i zbog čega, ali evo danas vjerujem da mi je to Bog stavio u srce kako bi mogao provesti svoj savršen plan...
S obzirom na to sve, kroz molitve, skoro pune 3 godine je ta čežnja u meni rasla, međutim nisam znala kako je realizirati. Tako sam počela malo istraživati vanjsko tržište (jer kod nas ih jako slabo uopće ima) i na koju god trudnu Mariju bih naišla, nije mi to bilo to. Ili mi nije bilo lijepo lice ili mi nisu bile lijepe boje ili nešto treće. Našla sam jednu jedinu koja mi je bila divna, htjela sam ju počet dobavljati iz inozemstva, međutim, Božji plan je ipak bio malo drugačiji. Savršeniji naravno!
Dakle, tri pune godine sam molila za tu nakanu, prikazivala, pitala Gospodina što želi i na koji način, nekoliko puta u srcu odustajala od te ideje, ali Gospodin je i dalje stalno vraćao taj poticaj u srce…Sve do trenutka kada smo u 9.mjesecu 2024. godine, moja obitelj i ja išli u Međugorje na hodočašće. Par dana prije, ja shvatim da je naš voditelj hodočašća pater Marko Glogović. Njega sam ionako nekad htjela kontaktirat da vidim što on misli o toj cijeloj ideji. Ali Gospodin sve proviđa… Dolazim do njega u Međugorju i objasnim mu cijelu ideju na što je on jako radostan, ali daje jedan hint, koji nije bio dio mog plana, a to je da izradimo „svoju“ verziju trudne Gospe. Ali od kuda krenuti, sto pitanja u glavi, moram naći kipara, gdje, kojeg, tko će uopće skužiti šta ja hoću. Ja sam na to rekla, uredu Bože, ionako sam se molila za to da mi kroz patera Marka progovoriš u kojem smjeru želiš više da idem. Pa hajmo!
Čim smo se vratili iz Međugorja, ja sam kontaktirala prvog kipara na kojeg sam naišla na internetu! Pomolila se i rekla Bože, ti sad vodi, ja ionako nemam ideju od kuda krenuti. Našli se suprug i ja sa kiparicom nekoliko puta, objasnili što želimo i onda je došao period čekanja i pojačane molitve. U međuvremenu sam se opet čula sa paterom Glogovićem i on mi je dao svojih par ideja koje smo također uvrstili (srce sa likom nerođenog djeteta, koje je simbol sve začete nerođene dječice i natpis na postolju „Mater Vitae“ što znači „Majka Života“).
Nakon dva mjeseca izrađivanja, iščekivanja, nestrpljenja, cjepidlačenja kiparice oko svakog detalja i gorljive molitve, kipić trudne Marije je bio gotov! Kiparica je zaista ispoštovala svaku našu želju i svaku doradu koju smo tražili. Kipić je stigao savršen, baš onako kako sam ga zamišljala, da Marija ima lijepo lice, da su boje pastelne i decentne i da cjelokupna trudna Blažena Djevica Marija izgleda blaženo i nježno, kao što joj i dolikuje.
Nisam mogla vjerovat da je konačno satkana i da ju nosim u svojim rukama doma!
Da se uvjerite kolika je moć Marijinog zagovora, postoji još jedan poseban i predivan detalj. Dan kad smo preuzeli trudnu Mariju od kiparice i donijeli je doma, bio je subota, a u nedjelju, drugi dan, ja sam ostala trudna! Nismo čak još ni počeli moliti Mariju za dar života, a život je već došao samim njenim dolaskom u naš dom! Bogu hvala i slava i Mariji našoj na njenom zagovoru!
Neka vam svima Marijin boravak i Marijino prisutstvo donese pregršt blagoslova za koje ćete ju moliti, a ja vas sve nosim u molitvama i stavljam u Prečisto Srce Marijino da po njenom zagovoru zadobijete milosti koje su vam potrebne!
Posebno su mi u srcu žene koje željno iščekuju dar života i za koje molim već dugi niz godina i nastavit ću moliti vjerujem cijeli svoj život jer je to jedna milost koju mi je Gospodin darovao kako bih mogla suosjećati sa svakom od vas i kako bih vas mogla nositi u srcu i molitvama!
Neka vam je svima blagoslovljen hod s našom Majčicom Marijom i ne sumnjajte u njezin moćan zagovor! Ona zaista jedva čeka i raduje se svakoj od vas da vas nosi svome sinu Isusu u zagrljaj i da za vas isprosi dar života, sretnu i blagoslovljenu trudnoću kao i sretan i blagoslovljen porod!
Kome ćemo se utjecati za te milosti ako ne trudnoj Gospi, koja je to sve i sama prošla i koja silno želi biti s nama u svim tim trenucima. Pa zato predajmo svoja srca, svoje molitve, svoje vapaje i želje našoj Majčici!