Prije pune dvije godine u mom srcu se rodila jedna velika čežnja, da svaka žena, majka može imat u svom domu, trajno, kip trudne Blažene Djevice Marije. U Zagrebu inače postoji jedan predivan veliki kip trudne Djevice Marije koji ide po obiteljima, bude tjedan dana u njihovom domu i onda ide dalje u drugu obitelj. Puno puta bila je i kod nas i po Marijinom zagovoru, dok je bila kod nas doma, začela sam dvoje dječice! Od puno ljudi sam dobila predivne povratne informacije o daru života po zagovoru trudne Marije dok je boravila kod njih u domu! S obzirom na to sve, kroz molitve, u srcu se počela rađati ideja kako bi bilo divno, trajno imati jedan kipić trudne Djevice Marije doma. Tako sam počela malo istraživati vanjsko tržište (jer kod nas ih jako slabo uopće ima) i na koju god trudnu Mariju bi naišla, nije mi to bilo to. Ili mi nije bilo lijepo lice ili mi nisu bile lijepe boje ili nešto treće. Našla sam jednu jedinu koja mi je bila divna, htjela sam ju počet dobavljati iz inozemstva, međutim, Božji plan je ipak bio malo drugačiji. Savršeniji naravno. Priča ide ovako… Dvije pune godine sam molila za tu nakanu, prikazivala, pitala Gospodina što želi i na koji način, nekoliko puta u srcu odustajala od te ideje, ali Gospodin je i dalje stalno vraćao taj poticaj u srce…I nakon dvije godine od začetka ideje u mom srcu, moja obitelj i ja odlazimo u Međugorje na hodočašće. Par dana prije, ja shvatim da je naš voditelj hodočašća pater Marko Glogović. Njega sam ionako nekad htjela kontaktirat da vidim šta on misli o toj cijeloj ideji. Ali Gospodin sve proviđa… Dolazim do njega u Međugorju i objasnim mu cijelu ideju na što je on jako radostan, ali daje jedan hint, koji nije bio dio mog plana, a to je da izradimo svoju verziju trudne Gospe. Ali od kuda krenut, sto pitanja u glavi, moram naći kipara, gdje, kojeg, tko će opće skužit šta ja hoću... Ja sam na to rekla, uredu Bože, ionako sam se molila za to da mi kroz patera Marka progovoriš u kojem smjeru želiš više da idem. Pa hajmo. Čim smo se vratili iz Međugorja, ja sam kontaktirala prvog kipara na kojeg sam naišla na internetu! Rekoh Bože, ti sad vodi, ja ionako nemam ideju od kuda krenut. Našli se suprug i ja sa kiparicom, objasnili što želimo i onda je došao period čekanja i pojačane molitve. U međuvremenu sam se opet čula sa paterom Glogovićem i on mi je dao svojih par ideja koje smo također uvrstili (srce sa likom nerođenog djeteta, koje je simbol sve začete nerođene dječice i natpis na postolju „Mater Vitae“ što znači „Majka Života“). Nakon dva mjeseca izrade, iščekivanja, nestrpljenja i cjepidlačenja kiparice oko svakog detalja, kipić trudne Marije je bio gotov! Kiparica je zaista ispoštovala svaku našu želju i svaku doradu koju smo tražili. Kipić je stigao savršen, baš onako kako sam ga zamišljala, da Marija ima lijepo lice, da su boje pastelne i decentne i da cjelokupna trudna Blažena Djevica Marija izgleda blaženo i nježno, kao što joj i dolikuje.

Da se uvjerite kolika je moć Marijinog zagovora, postoji još jedan jako važan i predivan detalj. Dan kad smo preuzeli trudnu Mariju bio je subota, a u nedjelju, drugi dan, ja sam ostala trudna! Nismo čak još ni počeli moliti Mariju za dar života, a život je već došao samim njenim dolaskom u naš dom! Bogu hvala i slava i Mariji našoj na njenom zagovoru!