SVJEDOČANSTVO

Hvaljen Isus i Marija!

Ja sam Kristina Musa, supruga i majka 10ero djece! Od njih 10, troje je ovdje na zemlji s nama, 5ero ih je na Nebu, jedno je duhovno posvojeno (jedna prekrasna inicijativa udruge Betlehem) i deseto čedo naše je upravo u trbuhu.
 
Priča ide ovako... Suprug i ja smo se oženili prije 9 godina i naravno bili odmah otvoreni životu i jako se radovali tome! Kad sam saznala da sam trudna sa našom prvom bebicom, to je bila neizmjerna radost, možete mislit. Međutim jako brzo se u meni javio neki osjećaj kao da ta bebica nekako nije stvorena za ovaj svijet.. Koliko god je moj razum odbijao, moje srce je samo počelo prikazivati tu bebicu za jednu moju prijateljicu koja je 15 godina čekala na dar života. Jako me boljela ta njena situacija i stalno sam molila za nju i za njihov dar života… Jedan dan, dok sam bila u 8.tj.trudnoce, počela sam krvarit. Suprug i ja smo brzo otišli na hitnu gdje je ustanovljeno da je bebici prestalo kucati srčeko. To je naša prva bebica stvorena za Nebo! Ne moram vam ni reći kolika je to bila tuga, ali Njegova blizina je bila jača od toga. Tada mi još ništa nije bilo jasno, međutim, kada me prijateljica koja 15 godina nije mogla začeti dijete, a za koju je moje srce prikazivalo svo vrijeme, nazvala plačući i rekla da je trudna, tada je sve dobilo svoj smisao!! Bogu hvala i slava ona danas ima divnog dječaka od 8 godina!
 
Nakon toga, nama su rekli da trebamo pričekati 3 do 6 mj. za novu trunoću jer je bila kiretaža, ali srce nam je čeznulo i jedva čekalo novi život. U to vrijeme sam taman čula za kip trudne Marije, Gospe, koja ide po kućama. Ta je inicijativa krenula iz udruge Betlehem, predivan kip trudne Marije, metar visine koji kruži po obiteljima koji su željni djece, koji imaju problema sa začećem, koji su imali spontani i razne druge potrebe.. u svakoj obitelji bude tjedan dana i ide dalje. Međutim, meni je prijateljica rekla kako se jako dugo čeka na nju jer je popis ljudi koji čeka jaaako dug i da se čeka preko godinu dana. Ok, ja sam si pomislila, idem ja njih nazvat, stavit se na popis pa kad bude bude. Zovem ja udrugu Betlehem, javlja se gospođa, ja objasnim da bi se htjela stavit na popis za kip trudne Gospe, ona lista bilježnicu..i lista i lista…i ja si mislim dobrooo..kad stane ona i čujem muk..odjednom kaže, znate šta gospođo, vi nećete vjerovat, ali meni se dogodila neka rupa u popisu, možda je neka obitelj odustala ili nešto tako, vise se ne sjećam šta je bilo u pitanju, ali vi možete danas doć po nju. Danas??!! Ja rekoh di, kad, već sam u autu. Preuzeli mi nju zaista isti dan i donijeli je doma. Predivna je.

Mi se tako tjedan dana molili njoj za dar života, kada treba bit neka bude. Tada kad je Marija bila kod nas, s obzirom da je meni prošlo tek 2 mjeseca od spontanog, suprug i ja smo se kao pazili i pratili Bilingsonovu metodu, međutim Marija je odlučila drugačije i ja sam ostala trudna i to točno tada kad je ona bila kod nas, u tih par dana.

To je naše prvo ovozemaljsko dijete, naš prvi sin, Emanuel, Bogu hvala i Mariji našoj na njenom zagovoru.

Nakon prvog sina, kad smo suprug i ja osjetili čežnju za drugim djetetom, opet smo imali jednu biokemijsku trudnoću (to je kada trudnoća krene, ali se zapravo vrlo brzo samo do sebe sve očisti, doktori to često opće ne ubrajaju kao u spontani, međutim to je svakako bio život).To je bila naša druga bebica koja je otišla u Nebo.

Nakon tog spontanog, ostajem odmah opet trudna, blizanačka trudnoća. šok i nevjerica, ali ogromno veselje. Međutim i to veselje je ubrzo splasnulo jer je nažalost i ta trudnoća završila spontanim. To su naša treća i četvrta bebica na Nebu.

Nakon toga, isto dosta brzo ostajem trudna, sve prolazi uredu, to je naše drugo ovozemaljsko dijete, naš sin, Filip.

Kad je Filip imao dvije godine, suprug i ja opet imamo čežnju za bebicom. Ja sam imala sve carske pa smo iz tog razloga morali malo vise „planirat“ trudnoće. Prirodno planirati, naravno. Ja opet ostajem trudna brzo, međutim opet biokemijska trudnoća. To je naša peta bebica na Nebu.

Ja se tada opet sjetila kipića trudne Marije, nazvala Betlehem, vrlo brzo ju opet dobila i opet je boravila kod nas neko vrijeme, gdje su i naši sinovi žarko molili za bebicu, odnosno za seku, bas su htjeli seku. Ja sam im rekla, evo, tu vam je Marija, njoj se molite za seku, ne mogu ju ja naručit :) Ja opet ostajem trudna dok je ona kod nas, točno u te dane, sve prolazi odlično, to je naše treće ovozemaljsko dijete, naša kćer, pogodite kako se zove, Marija.:)

Kroz cijelu trudnoću s Marijom, u meni se javlja želja i čežnja za kipićem trudne Marije i neka ideja kako bi bilo lijepo imati takav neki kipić doma, stalno, trajno.
Ja sam nekako oduvijek imala neku silnu sućut prema ženama koje ne mogu začeti dijete i koje godinama čekaju na dar života, iako taj križ sama nisam imala. Ne znam zašto i zbog čega, ali evo danas vjerujem da mi je to Bog stavio u srce kako bi mogao provesti svoj savršen plan...

S obzirom na to sve, kroz molitve, skoro pune 3 godine je ta čežnja u meni rasla, međutim nisam znala kako je realizirati. Tako sam počela malo istraživati vanjsko tržište (jer kod nas ih jako slabo uopće ima) i na koju god trudnu Mariju bih naišla, nije mi to bilo to. Ili mi nije bilo lijepo lice ili mi nisu bile lijepe boje ili nešto treće. Našla sam jednu jedinu koja mi je bila divna, htjela sam ju počet dobavljati iz inozemstva, međutim, Božji plan je ipak bio malo drugačiji. Savršeniji naravno!

Dakle, tri pune godine sam molila za tu nakanu, prikazivala, pitala Gospodina što želi i na koji način, nekoliko puta u srcu odustajala od te ideje, ali Gospodin je i dalje stalno vraćao taj poticaj u srce…Sve do trenutka kada smo u 9.mjesecu prošle godine, moja obitelj i ja išli u Međugorje na hodočašće. Par dana prije, ja shvatim da je naš voditelj hodočašća pater Marko Glogović. Njega sam ionako nekad htjela kontaktirat da vidim šta on misli o toj cijeloj ideji. Ali Gospodin sve proviđa… Dolazim do njega u Međugorju i objasnim mu cijelu ideju na što je on jako radostan, ali daje jedan hint, koji nije bio dio mog plana, a to je da izradimo „svoju“ verziju trudne Gospe. Ali od kuda krenut, sto pitanja u glavi, moram naći kipara, gdje, kojeg, tko će uopće skužit šta ja hoću. Ja sam na to rekla, uredu Bože, ionako sam se molila za to da mi kroz patera Marka progovoriš u kojem smjeru želiš više da idem. Pa hajmo. Čim smo se vratili iz Međugorja, ja sam kontaktirala prvog kipara na kojeg sam naišla na internetu! Rekoh Bože, ti sad vodi, ja ionako nemam ideju od kuda krenut. Našli se suprug i ja sa kiparicom, objasnili što želimo i onda je došao period čekanja i pojačane molitve. U međuvremenu sam se opet čula sa paterom Glogovićem i on mi je dao svojih par ideja koje smo također uvrstili (srce sa likom nerođenog djeteta, koje je simbol sve začete nerođene dječice i natpis na postolju „Mater Vitae“ što znači „Majka Života“).

Nakon dva mjeseca izrade, iščekivanja, nestrpljenja, cjepidlačenja kiparice oko svakog detalja i gorljive molitve, kipić trudne Marije je bio gotov! Kiparica je zaista ispoštovala svaku našu želju i svaku doradu koju smo tražili. Kipić je stigao savršen, baš onako kako sam ga zamišljala, da Marija ima lijepo lice, da su boje pastelne i decentne i da cjelokupna trudna Blažena Djevica Marija izgleda blaženo i nježno, kao što joj i dolikuje.

Da se uvjerite kolika je moć Marijinog zagovora, postoji još jedan jako važan i predivan detalj. Dan kad smo preuzeli trudnu Mariju od kiparice i donijeli je doma, bio je subota, a u nedjelju, drugi dan, ja sam ostala trudna! Nismo čak još ni počeli moliti Mariju za dar života, a život je već došao samim njenim dolaskom u naš dom! Bogu hvala i slava i Mariji našoj na njenom zagovoru!
 
Pa eto, nakon priče koju sam probala zaista maksimalno skratit jer ima tu još puno detalja i svjedočanstva vezano uz kip trudne Marije, nadam se da ćete i vi poželjet trudnu Mariju u svom domu! Ako ne sebi, možda nekome svome, tko je u potrebi.

Neka vam svima Marijin boravak i Marijino prisutstvo donese pregršt blagoslova za koje ćete ju moliti, a ja vas sve nosim u molitvama i stavljam u Prečisto Srce Marijino da po njenom zagovoru zadobijete milosti koje su vam potrebne!

Posebno su mi u srcu žene koje željno iščekuju dar života i za koje molim već dugi niz godina i nastavit ću moliti vjerujem cijeli svoj život jer je to jedna milost koju mi je Gospodin darovao kako bih mogla suosjećati sa svakom od vas i kako bih vas mogla nositi u srcu i molitvama!

Neka vam je svima blagoslovljen hod s našom Majčicom Marijom i ne sumnjajte u njezin moćan zagovor! Ona zaista jedva čeka i raduje se svakoj od vas da vas nosi svome sinu Isusu u zagrljaj i da za vas isprosi dar života, sretnu i blagoslovljenu trudnoću kao i sretan i blagoslovljen porod!

Kome ćemo se utjecati za te milosti ako ne trudnoj Gospi, koja je to sve i sama prošla i koja silno želi biti s nama u svim tim trenucima. Pa zato predajmo svoja srca, svoje molitve, svoje vapaje i želje našoj Majčici!