Budimo sve "Žena vrsna"!

Neka Božja Riječ postane Živa Riječ u našim životima!

Ovu pjesmu (poeziju) pisala sam za jedan natječaj. Tema je bila "Odjevena je snagom i dostojanstvom, pa se smije danu budućem." Znamo da se tu odmah misli na ženu vrsnu.

Tema me na prvu odmah jako zaintrigirala, al kad sam počela pisat pjesmu morala sam doobroo razmisliti kakva bi to žena vrsna uopće trebala biti. Nekako sam htjela sve obuhvatiti, a opet, znala sam da je to nemoguće. Sveto Pismo jako puno govori o ženi vrsnoj pa samim time je to očito nešto na što nam Bog želi ukazati da je jako važno. Samim time sam se duboko zamislila i uzela si vremena za napisati nešto o toj temi. Ujedno sam htjela da to bude nekako pjesnički izraženo jer sam se oduvijek voljela poigrati s rimama.

Kad sam otišla u molitvu i tišinu, počela sam zamišljat kakva bih ja voljela biti "žena vrsna", krenula sam pisati i riječi su same dolazile... Koliko god moje srce čezne biti takvom ženom, ja sam još uvijek miljama daleko od ovih stihova, ali zato vjerujem da će se mnoge od vas u ovoj pjesmi pronaći!

Zgrabite svaku riječ koja vam zazvoni u srcu i znajte da ste posebne jer ste stvorene na sliku Božju!

Žena vrsna

Odjevena je snagom i dostojanstvom, pa se smije danu budućem.

Žena. Nositeljica života!

Da ne pokaže svoj osmijeh bila bi grehota.

Iako suze i patnju u sebi nosi,

ona ovome svijetu dostojanstveno prkosi.

Jer njena snaga nije s ovog svijeta,

ona samo uz Boga ovdje potpuno cvjeta.

Njena snaga nije neka karijera,

uz Isusa i Mariju, za nju nema barijera.

Njena snaga nije vanjska ljepota,

njena ljepota je njenog srca toplota.

Njena snaga je ljepota iznutra

i pozitivan pogled na bolje sutra.

Njena snaga je čista duša,

koja Božje upute u tišini sluša.

Tad njeno breme baš je lako,

iako često i nije baš tako.

Ali uz Nebesa i vapaj, pomozi mi Bože,

ona zna da sve, baš sve, izdržati može!

Ona se tada i budućem danu smije,

otajstvo života u očima krije.

Jer i uz četu cijelog Neba,

ona samo Božju ljubav treba.

Svakodnevne obaveze i brige

Iznad glave joj vise kao sige.

Ali vješto ona bitke bira,

Kroz molitvu ona traži trenutke mira.

Tad posloži prioritete svoje,

A tu se njene potrebe naravno ne broje.

Muž, djeca, kuća,

to su njena pluća,

a srce njeno samo u Bogu prebiva,

u milosrđu Njegovom svakodnevno ona pliva.

Krunicu kraj sebe ona uvijek ima,

sve teškoće u danu ona mirno prima.

A kad navale bujice i nahrupi kiša,

ona svoje misli stiša,

osluškuje srca zvon,

i prati tada Božji ton.

A Marija joj njena šapuće na uho:

Navuci na sebe dostojanstveno ruho,

podigni glavu i gledaj gore,

znak ljubavi i truda upravo su tvoje bore.

Sve što si od sebe dala,

to nije žrtva mala.

Zato vesela i radosna budi

i dalje se tako trudi.

Pomaži ljudima oko sebe,

neka vide radosnu tebe!

Jer ti si dokaz nade i vjere,

po tebi količinu ljubavi mjere.

Zato budi i dalje hrabra i čvrsta,

jer si za Boga posebna, jedinstvena vrsta.

Odjeni se dostojanstvom i budi snažna,

jer Njemu si baš ti, baš takva, izrazito važna!

Navečer kad legneš, prikaži Bogu svaku svoju ranu,

ispovjedi svoje grijehe i izreci svaku manu,

a ujutro pogled gore i osmijehni se budućem danu!

Kristina Musa